Povijesna postrojba Kliški Uskoci

Tvrđava Klis je u prošlosti imala istaknuti obrambeni položaj jer je od svog nastanka nadzirala i branila najvažniju prirodnu komunikaciju kojom se iz unutrašnjosti dolazilo na srednjodalmatinsku obalu. Obzirom na svoj strateški značaj i ulogu koju je imala u hrvatskoj povijesti, ona je, zasigurno, bila jedna od najvažnijih tvrđava na tlu naše zemlje.

Već od II. stoljeća pr. Kr. na ovom području prebiva ilirsko pleme Delmata i sigurno da je hridina na kojoj se uzdiže tvrđava Klis, već tada bila naseljena. Prvu vijest o kliškoj utvrdi donosi sredinom X. stoljeća donosi bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet, a odnosi se na događaj kada su Avari i Slaveni na prevaru zauzeli rimsku utvrdu Klisa (Kleisa) na hridini i time pospješili osvajanje grada Salone u prvoj polovici VII. stoljeća.

Doseljenje Hrvata u ove krajeve nesumnjivo je važan događaj u kliškoj prošlosti, jer dva stoljeća kasnije Klis je kao vladarski posjed jedno od središta hrvatske države. U ispravi iz 852. godine Klis se spominje kao imanje – dvor hrvatskog kneza Trpimira i njegovog prethodnika kneza Mislava, da bi uskoro postao sjedištem starohrvatske Primorske ili Kliške županije, kod Porfirogeneta zvane Parathalassia.

Kada krajem XI. stoljeća odumire hrvatska narodna dinastija, Klis dolazi pod vlast ugarsko-hrvatskih kraljeva koji ga često daju na upravljanje svojim knezovima i banovima. Početkom dvadesetih i triesetih godina XIII. stoljeća uspjelo je hrvatskom velikašu Domaldu zagospodariti Klisom, ali su mu ga oba puta Šubići oduzeli i vratili pod kraljevu vlast.

Početkom ožujka 1242. godine Tatari bezuspješno opsjedaju tvrđavu misleći da se u njoj nalazi kralj Bela IV., koji se sa svojom obitelji i dvorskom pratnjom ranije sklonio unutar njenih zidina.

Krajem XIII. stoljeća Klisom je zavladala tada najmoćnija hrvatska velikaška obitelja bribirskih knezova Šubića, koja će ga više od pedeset godina držati u svojoj vlasti.

Najburnije povijesno razdoblje Klisa nastaje početkom XVI. stoljeća, u vrijeme najvećeg turskog prodora u hrvatske krajeve. Tada će istaknutu ulogu u njegovoj obrani imati Petar Kružić, kapetan i knez kliški, koji je dva i po desetljeća zajedno sa svojim uskocima odolijevao brojnim turskim napadima i opsadama. U tome su mu pomagali pape Leon X., Klement VII. i Pavao III. Kada je 12. ožujka 1537. godine u borbi s Turcima na solinskoj obali Petar Kružić poginuo, kliški su branitelji bili primorani predati tvrđavu neprijatelju. Padom Klisa u turske ruke izgubljena je najsnažnija hrvatska tvrđava u Dalmaciji, a rječica Jadro postala je granicom između turskog Klisa i mletačkog Splita.

Nakon nekoliko neuspjelih uskočkih i mletačkih osvajanja Klisa, 7. travnja 1596. godine stotinjak Hrvata pod vodstvom splitskih plemića Ivana Albertija i Nikole Cindra uspjelo je na prepad zauzeti tvrđavu, a u pomoć su im stigli uskoci i drugi domaći ljudi. Nedugo potom Turci su organizirali protunapad i uskoro ih je oko osam tisuća opsjedalo tvrđavu i njenih tisuću i petsto branitelja. Krajem svibnja braniteljima je u pomoć stigao zapovjednik hrvatske krajine general Juraj Lenković s oko tisuću vojnika, ali je u borbi podno tvrđave protiv mnogobrojnijih Turaka i Vlaha bio poražen i ranjen. Kada je nakon skoro dvomjesečne opsade kliška posada ostala bez svojih zapovjednika Albertija i Cindra, a time i bez nade za daljnju obranu, bila je primorana 31. svibnja iste godine predati Turcima tvrđavu.

Tijekom kandijskog rata u ožujku 1648. godine mletačka vojska pod zapovjedništvom generala Leonarda Foscola, uz brojno sudjelovanje domaćeg puka predvođenog braćom Jankom i Šimunom Marjanovićem, svećenikom Stjepanom Sorićem i Vukom Mandušićem, opsjela je Klis, kojega je tada branilo oko tisuću Turaka. Nakon desetodnevnih krvavo vođenih borbi Turci su 31. ožujka, prema prethodno utvrđenim uvjetima predaje, napustili tvrđavu. Osvajanjem Klisa Mlečani su postigli svoj najveći vojni uspjeh tijekom kandijskog rata, a ovo su područje uredili kao posebnu vojno administrativnu oblast kojom je upravljao providur sa sjedištem u Klisu. Zastava Republike sv. Marka vijoriti će se nad zidinama tvrđave sve do 1797. godine kada ona dolazi pod austrijsku upravu koja će trajati do 1805. godine. Tada je, nakratko, do 1813. godine preuzimaju Francuzi, a nakon njih nastupa razdoblje druge austrijske uprave sve do 1918. godine. Propašću Austro-Ugarske Monarhije, Klis zajedno s ostalom Dalmacijom dijeli sudbinu svih hrvatskih zemalja da bi, konačno, 1990. godine na kliškoj tvrđavi bio postavljen stijeg samostalne Republike Hrvatske.