Povijesna postrojba Kliški Uskoci

23.04.2010. Turopolje, Turopoljsko Jurjevo

Njegujući povijesnu tradiciju Turopolja, u organizaciji Plemenite opčine Turopoljske, Jurjevo se obilježava kao narodni blagdan i središnja proljetna svečanost u starom gradu Lukavcu.

Ovogodišnje Turopoljsko Jurjevo bilo je u znaku podgutnice, preteče kravate, pa je posebno za ovu prigodu glavni toranj starog grada, na visini od 20 metara, ukrašen instalacijom „Podgutnica na Lukavec gradu“ u obliku 50 metarske „mega podgutnice“.

Svečani program Jurjeva u Lukavcu započeo je pucnjem Turopoljskog drvenog topa, a pucnjem iz izvornog oružja pridružile su se i gostujuće povijesne postrojbe, nakon čega je slijedio prijavak kapetana banderija uz kojega su župan Franjo pl. Kos i gradonačelnik Dražen Barišić izvršili postroj vojnika.

Prostor u i oko utvrde Lukavec bio je ispunjen sajamskim ugođajem pa su se uz neizbježne zabavne, slastičarske i trgovačke štandove u prilazu Lukavec gradu, ovdje našle i rjeđe viđene tradicionalne rukotvorine, izložbe suvenira i drvenih maketa građevina te prodaja numizmatičkih novčanica.

Tradicija

Prve znakove proljeća, prve darove proljetnog buđenja prirode iz zimskog sna, zelenilo i cvijeće, u svojoj dugogodišnjoj tradiciji narod je darivao svetom Jurju. Slaveći njegov blagdan svakog proljeća 23.travnja opjevao ga je i okitio kao Zelenog Jurja raznim pjesmama i običajima, dodavši vjerovanje iz svoje pučke mitologije.

Jurjevo je u narodu često shvaćeno kao pravi početak proljeća, a ujedno i kao početak gospodarske godine.

U Turopolju su poznati ophodi mladića i djevojaka -jurjaša i jurjašica- koji su obilazili domove u selu pjevajući jurjevske pjesme.U grupi se nalazio jedan dječak koji je nosio zastavu načinjenu od crvenog rupca i raznobojnih vrpci, katkad s poculicom nataknutom na vrhu, te djevojčice koje su u rukama nosile zelene grančice prolistale bukve ili vrbove šibe i košarice za darove. Pred svakom kućom grupa bi otpjevala staru turopoljsku jurjevsku pjesmu čije je dijelove 1860. godine zapisao Ivan Kukuljević, a sačuvala se do naših dana.

Prošel je, prošel, pisani Vuzem

Došel je, došel, Juraj zeleni

Iz zelene gore u to ravno polje,

Darujte ga, darujte

Jurju Zelenoga!

Turopoljke su bile poznate kao izviđačice jurjevskih ophoda koje su izvodile osam dana prije Jurjeva, obilazeći turopoljska sela, a često odlazeći i u udaljena mjesta Posavine, do Sesveta i Zeline.

Kao početak gospodarske godine Jurjevo je obilježeno time da se blago prvi puta izvodilo na pašu, često uz posebne svečanosti. Pastiri su kitili blago vijencima spletenim od zelenila i tako ovjenčane ih tjerali kući. Nezaobilazan način obilježavanja Jurjeva bili su krijesovi- veće vatre koje su se palile navečer uoči Jurjeva, kao i na samo Jurjevo, nakon ophopda i običaja s blagom. Oko krijesova se okupljalo staro i mlado uz pjesmu, ples, šalu i preskakivanje vatre. Mladež je preskakivala krijes zbog vjerovanja da će ih djelovanje vatre i dima očuvati od bolesti; pa i sve one koji se nalaze oko krijesa. Bila je poznata uzrečica: Gdo ni letos na kresu, taj bu letos v lesu. Krijes je bio dobar i za polje jer do kud god dopire plamen i dim krijesa, proteže se i njegovo magično djelovanje u smislu očuvanja ljetine od svih štetočina ili nepogoda.

Djevojke su pjevale posebne jurjevske krijesne popjevke:

Lepi Juro kres nalaže,

Na Jurjevo navečer.

Desnom rukom krijes nalaže,

Levom rukom venčec vija...